Atentat na Zoran Đinđić, predsednika Vlade Republike Srbije i lidera Demokratska stranka, izvršen je 12. marta 2003. godine u 12:25 časova u dvorištu zgrade Vlade Srbije u Beograd. Premijer je pogođen snajperskim hicem dok je ulazio na ulaz broj 5 zgrade Vlade u Nemanjinoj ulici. Od zadobijenih povreda preminuo je istog dana u Urgentnom centru.
Izvršenje atentata
Atentat je izvršio Zvezdan Jovanović, pripadnik Jedinica za specijalne operacije. On je pucao iz kancelarije broj 55 na drugom spratu zgrade Zavoda za fotogrametriju u Ulici admirala Geprata 14, sa udaljenosti od oko 130 metara i relativne visine od približno 16 metara.
U trenutku atentata u zgradi su se nalazili i Aleksandar Simović i Ninoslav Konstantinović, dok su ispred zgrade, u automobilu, bili Sretko Kalinić i Mile Luković. Vozač atentatora bio je Vladimir Milisavljević, koji ih je čekao u vozilu „folksvagen pasat“, dok je Milan Jurišić čuvao parking ispred zgrade.
Istovremeno, Miloš Simović je prenosio informacije o kretanju premijera koje mu je dostavljao Branislav Bezarević, pripadnik Službe državne bezbednosti. Dušan Krsmanović je bio parkiran u blizini raskrsnice Nemanjine i Ulice kneza Miloša, odakle je izveštavao o dolasku kolone vozila u kojoj se nalazio premijer. U zasebnom automobilu oko kvarta su kružili Saša Pejaković i Dušan Spasojević, jedan od vođa Zemunski klan.
Dolazak premijera u Vladu
Dana 12. marta 2003. premijer Đinđić je trebalo da prisustvuje sastanku Saveta za borbu protiv korupcije u 13 časova, kao i da se kasnije sastane sa švedskom ministarkom spoljnih poslova Anna Lindh.
Iako je zbog povrede noge prvobitno planirao da ostane kod kuće, Đinđić je ipak odlučio da ode u zgradu Vlade. Kolona od tri vozila krenula je od njegove rezidencije u Užičkoj ulici 40. Nakon prolaska kroz Užičku ulicu, Topčidersku zvezdu i Bulevar vojvode Putnika, kolona je zbog gužve kod Mostarske petlje skrenula prema Savskoj, a zatim u Sarajevsku ulicu.
Šef obezbeđenja premijera Milan Veruović pokušavao je tokom vožnje da kontaktira osobu zaduženu da dočeka premijera ispred ulaza u Vladu, ali bez uspeha.
Pucnji
Kolona vozila stigla je na parking Vlade Srbije, gde je srednji automobil stao neposredno ispred ulaza broj 5. Nakon što je izašao iz vozila uz pomoć štaka, premijer je krenuo ka vratima zgrade.
U tom trenutku Jovanović je ispalio dva metka kalibra .308 Vinčester iz puške Heckler & Koch G3.
- Prvi metak pogodio je Đinđića u grudi.
- Drugi metak pogodio je Milana Veruovića u stomak i, nakon rikošeta, ranio premijera u butinu.
Veruović je dopuzao do automobila kolone i prevezen je u Urgentni centar. Telohranitelji su pokušavali da pomognu teško ranjenom premijeru, koji je ležao na ulazu u zgradu, telom unutar, a nogama izvan objekta.
Pošto vozilo Hitne pomoći nije odmah stiglo, Đinđić je smešten u automobil i hitno prevezen u Urgentni centar.
Smrt i policijska akcija
Uprkos pokušajima lekara, Zoran Đinđić je proglašen mrtvim u 13:30 časova u Urgentnom centru u Beogradu.
Policija je odmah pokrenula akciju „Vihor“, kojom su blokirani izlazi iz grada. Saobraćaj u Beogradu bio je paralizovan policijskim kontrolama i barikadama, a građani i vozila su nasumično zaustavljani i pretresani.
Nakon toga pokrenuta je velika policijska operacija Operacija Sablja, tokom koje su uhapšeni brojni pripadnici organizovanog kriminala.
Obdukcija
Obdukcija je izvršena iste večeri u Institutu za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Izveli su je lekari Savić, Aleksandrić i Dušan Dunjić.
Utvrđeno je da je smrt nastupila usled razaranja vitalnih organa projektilom ispaljenim iz vatrenog oružja. Metak je razorio srce, levo plućno krilo, jetru, želudac i slezinu, zbog čega reanimacija nije mogla biti uspešna.
Sahrana
Zoran Đinđić sahranjen je 15. marta 2003. godine uz najviše državne počasti u Novo groblje, u Aleji zaslužnih građana u Beogradu.
Sahrani je prisustvovalo oko 500.000 ljudi, kao i brojne domaće i strane delegacije, čime je ona postala jedan od najvećih javnih skupova u savremenoj istoriji Srbije.
Foto: Ilustracija/ A.M
